..ja sam bio puškomitraljezac...
Balaić Vladimir rođen je 1928. u Brezničkom Humu, od oca Mije, strojarskog inženjera i majke Anke, rođene Leskovar, učiteljice u osnovnoj školi. Tijekom djetinjstva oca, koji je zbog posla često izbivao, rijetko je viđao i vrijeme je provodio najviše s majkom. Olakotna okolnost bila je i što se stan u kojem su živjeli nalazio u sklopu škole. Vladimir se tijekom djetinjstva nekoliko puta selio pa je nakon Ogulina i Slatine sljedeće poglavlje njegovog života započelo u Virovitici gdje se 22. svibnja 1943. priključio partizanskoj 16. brigadi u dobi od samo 15 godina. O partizanima je čuo iz priča susjeda i slučajnih prolaznika, a prema partizanima privukao ga je međuljudski odnos koji je vladao u njihovim jedinicama. Formalnu obuku nikada nije prošao, već je svoje iskustvo gradio kroz borbu. Počeo je kao pomoćnik mitraljesca da bi nakon tri mjeseca dobio vlastitu strojnicu. Brzo je napredovao postavši sa 17 godina komesar čete. Tijekom svog ratnog puta sudjelovao je u borbama protiv nacista i ustaša, a za ove potonje dodaje kako su bili uvijek borački raspoloženi. Teško je ranjen kod Pitomače 1945. kad se njegova jedinica susrela s nacističkim snagama u povlačenju. Bomba koja je pala na nekoliko metara od njega nanijela mu je ozljede u predjelu rebara i lijeve ruke te je rat za njega bio završen. Nakon rata nastavio je školovanje u partizanskoj gimnaziji te je pristupio jugoslavenskoj ratnoj mornarici gdje se tijekom vršenja službe susretao s švercanjem robe, bježanjima ljudi preko granice i talijanskim upadima u jugoslavenske teritorijalne vode. Dio svog života proveo je kao zapovjednik veze na Brijunima gdje je imao priliku upoznati jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita.