Tomislav Ravnić

„Na tu smo mi išli, ulazili unutra. Mi smo uredno tu dolazili, ovaj se sa njima sukobljavati. Mi smo jednostavno se sukobljavali š njima. Mi smo, jer Englezi i Angloamerikanci su se redovito stavljali na stranu baccoli neri, na strani iredente tako da kažem...“ „Fašista ustvari.“ „Ma dijela fašista, ali i dijela onih koji nisu bili fašisti, ali su bili skloni jer pazi da vam nešto kažem. I naši partizani u Italiji znate kao i fašisti u Italiji kad je u pitanju Istra svi isto misle znate. Nemojte to zaboravit. Ni njima drago, našim partizanima svima, nekima ajde ajde, ali svima ne ne većina njih su vrlo nostralgični prema Istri. Zato je to malo ovako, mi...oni se tu brzo nađu brzo si usuglase stajališta oko Istre znate. Tako da smo mi, tako da su se Englezi uvijek stavljali...Mi smo, naša ližnjanska grupa mi bi dolazili tu dobro pripremljeni uvijek protestirali, tu bi nas, sa vodenim topovima bi nas čistili, ma bi nas smočili, uvijek bi se s njima lomili, mi smo manifestirali, oni s jedne strane mi s druge strane. I mi smo dva pijana Engleza svukli do gola kao iz majke rođeni jer su nam se suprostavili nešto, šta su govorili ja ih nisam razumio, ali su bili pijani su bili. Mi smo ih gole skinuli. Nismo ih tukli, ali smo ih skinuli gole. Lijepo smo ih skinuli potpuno gole i tamo iza kina sad kako se zove to kino prije je bilo kino Beograd se zvalo.“ „Nema sad više tamo kina sad je garaža doli.“ „Da. Ali iza tog kina je bila ruševina, ona zgrada gdje je onaj dućan, ondje kad ideš gore prema Šišanu. Ono je ruševina ondje bila, tamo je bila bomba pala ono je ruševina bila. I u toj ruševini smo ih povukli u tu ruševinu i tamo smo ih skinuli gole i pustili.“

„I mi smo znači 2. maja, ne može mi nitko reći da je to bio ni prvi ni treći ni peti, ja čak mislim da je to bila i prva jedinica koja je ušla u Pulu, to je moja ocjena po svoj literaturi koju čitam, po svemu šta znam jer smo mi od tog mjesta, tamo od aerodroma negdje išli u strijelce svi, ja sam ima šmajser i idemo ulazimo u grad preko Šijane i po cesti. Ja sam moram biti iskren, iša' po cesti i čim smo prešli onu crkvu tamo u Šijani, ima jedna crkva, prve kuće ondje na desno tamo prema Puli dve žene. To su jedine civilne osobe koje sam ja vidio tog dana u gradu Puli, a u Puli je bilo možda i do 40 000 stanovnika. Te dve žene u dvorištu promatraju nas. Ja sam relativno bio mali, jer sam izrastao kasnije malo. I kaže jedna: „ Ma vidi vidi ti onog malega, - to mi je ostalo u vanrednom sjećanju – „...i on je partizan.“