Petar Cukon

* 1922

  • „Onda su Talijani nakon nekoliko dana odlučili okupirati Krk i jedno jutro jer kao da su sumnjali da bi možda moglo biti otpora su navalili strojevima na Krk i počeli osvajati grad i penjali su se prama našem internatu, on je na malo višem položaju. Jutros vidim ja na prozoru dolaze vojnici, talijanske uniforme sa puškama na gotovs prema našoj … u smjeru naše i već su bili u dvorištu našeg internata. Bojeći se da će ući unutra u zgradu ja sam kroz suprotni prozor preskočio preko zida. Mi smo graničili sa samostanom. Preko tog velikog zida prebacio sam se u dvorište i sakrio se. Inače u tom samostanu vršili smo dežurstvo na zvoniku. Javili se kao dobrovoljci mi stariji. U slučaju zračnog napada bili smo da dajemo alarm da se ljudi mogu povući u gromače gore van grada. I ovaj u tom… nakon kraćeg vremena vidim ništa se ne događa. Malo sam se podigao – visoki zid i vidim Talijane gdje još dalje po gromačama idu uz brijeg. Vidim nisu uopće dirali naš internat. Ja sam se vratio i vidim nismo im bili meta nego su valjda imali druge zadatke.“

  • „To je bila i jesen 41.Otpor veliki. Vidilo se na svakom koraku. To su nam i ovi vojnici naši Medulinci pričali s kojima smo kontaktirali. Talijanska vojska je izlazila iz Ljubljane u traganju. Već su bili partizani. Već je bilo pokreta otpora, a navečer preko letaka je bila takva organizacija da recimo između 8 i 9 sati ili 7 i 8 sati, Osvobodilna Fronta bi tražila od građana da napuste javne lokale i nek se vrate kući. U tom satu da ne bude nitko na javnom mjestu. I za kad prođe taj sat neka se svi vrate natrag u grad. To je bila jedna tiha demonstracija tako da smo i mi gdje smo stanovali, priključili bi se toj tim demonstracijama, u večernjim, jer onda bi zavladala tišina. Ne bi u Ljubljani bilo nikoga po gradu i isto tako u javnim kavanama.“

  • Prva primjedba koju sam čuo od strane suca… kaže: „Pa što su nam poslali onu djecu kao dečke?“ Svi smo mi bili mladoliki, mladi jer Specijalni sud ipak ima ozbiljnije teme. Tako je on shvatio nego da se bavi s nekim dječacima, ali dobro dok su oni komentirali, jedan se suprotstavio. Mi smo mogli slušati jer je to bilo dosta blizu 3, 4, 5, metara. Naše klupe su u polukrugu i dole njihov stol. Bilo ih je jedno 6,7, imam popis njihovih imena. I kaže: „Ti mladi su opasni, ima, ima opasnih.“ Uglavnom tu je završilo. Počeli su redom sa prozivkama. Jedan po jedan bi došli pred suce i generalije. Pita „Tko si? Što si?“ - budući da je svakome pisalo da je pripadnik organizacije Slavo – komunista. Kad sam ja došao na red ovaj jedan fašistički general je rekao: … „pa kakav sam ja Slavo, a Cukon?“ E ja sam odgovorio da su nam promijenili imena, prezimena. I inda me ljutito pitao: „Pa kako si se prije zvao?“ Sam rekao: „Cokun“. Čuo sam već ranije da je i doktor Cukon nekada se pisao Cokun (Cokun). I uglavnom da smo, to je bila jedna tako tada dobra izlika da dokazujemo im prezimenom da smo Hrvati iako to je sigurno netočno (njegovo prezime Cokun)…., ali to je meni dobro došlo da odgovorim. U međuvremenu dok sam ja s njim donekle diskutirao da tako kažem; jedan njegov do njega fašista Suda kaže: …“ Pa rekao sam ja, govorio sam ja, ne mijenjati prezimena. Kao da je predbacio jedan drugome da nije trebalo mijenjati prezimena, da je to doprinjelo otporu Istrana protiv fašizma.“

  • Celé nahrávky
  • 1

    Medulin, 20.10.2015

    (audio)
    délka: 
    nahrávka pořízena v rámci projektu Testimonies of Istrian survivors
Celé nahrávky jsou k dispozici pouze pro přihlášené uživatele.

S tuberkulozom kroz fašističke zatvore.

Petar Cukon
Petar Cukon
zdroj: Archiv - Pamět národa

Petar Cukon je rođen u Medulinu 1922., gdje je završio talijansku osnovnu školu. Potječe iz siromašne zemljoradničke obitelji koja je bila jugoslavenski orijentirana. S pet je godina počeo pomagati roditeljima, čuvati krave i voditi ih na pašu. Veliki je utjecaj na njega imao otac koji je bio zarobljen u Rusiji kao austrougarski vojnik  u Prvom svjetskom ratu. Godine 1933. odlazi na otok Krk gdje nastavlja školovanje u gradu Krku u učeničkom internatu. Pojavljuju je prvi znakovi tuberkuloze te se liječi u bolnicci na Sušaku. Upoznaje se s antifašističkim idejama, čita antifašističku literaturu, sudjeluje u političkim raspravama sa svojim profesorima i kolegama. Na Krku je dočekao i napad na Kraljevinu Jugoslaviju i njezinu okupaciju. Krk je bio okupiran od strane Talijana. Nekoliko dana nakon okupacije Italije vraća se kući u Medulin. Povezuje se s vodećim članovima antifašističkog pokreta između kojih su Mijo Pikunić i Mario Špiler. Da bi izbjegao mobilizaciju u talijansku vojsku odlazi u jesen 1941. na studij medicine u Ljubljanu gdje boravi do ljeta 1942. Ponovno se vraća u Medulin te se vrlo aktivno uključuje u antifašistički pokret. Održava tajne sastanke, raznosi antifašističku literaturu, piše i raspačava letke sakriva istomišljenike od progona policije. Uhapšen je u jesen 1942., te odveden u istražni zatvor u Puli u kojem boravi do prvih mjeseci 1943. Te se opet liječi u od tuberkuloze u zatvorskoj bolnici. Prebačen je s grupom zatvorenika u Rim u po zlu glasu poznati zatvor Regina Coeli. Na specijalnom sudu o zaštiti države u Rimu optužen je na devet godina zavora te je prebačen na izdržavanje kazne u zatvor Castelfranco kraj Modene. U zatvoru se sprijateljuje s talijanskim antifašistima. Castelfrancu boravi do ožujka 1944., kada je jedna veća grupa zatvorenika Hrvata oslobođena preko Crvenog križa i vraća se u Trst i Pulu. Do kraja rata bio je u pulskoj bolnici kamo ga je poslao dr. Egon Maroević jer je bolovao od tuberkuloze pluća. Oslobođenje grada Pule je dočekao u bolnici. Nakon rata jedno je vrijeme odbornik u Medulinu, a zatim odlazi u Zagreb na studij medicine. Nakon studija zapošljava se u pulskoj bolnici u kojoj radi do mirovine.