Zdravko Macura (* 1939)

„Bila je topla jesen, sunce je žarilo, ali noći su bile hladne. I ležiš na zemlji, nemaš se čime pokriti, a dijete si, to je strašno bilo.“

Zdravko Macura rođen je 7. srpnja 1939. (u dokumentima 1938.) u selu Donji Jelovac u općini Kozarska Dubica (bivša Bosanska Dubica) kao drugi od sedmoro djece. Otac se zvao Boško, a majka Kosa rođena Čađo.  Krsni kum mu je bio Boško Šiljegović, istaknuti partizanski zapovjednik i narodni heroj. Potječe iz ugledne i bogate trgovačke obitelji. Nakon izbijanja partizanskog ustanka u Potkozarju (područje oko planine Kozare) u ljeto 1941., s obitelji je pobjegao u šumu gdje su bile pripremljene zemunice, a za to vrijeme kuću i cijelo selo su spalili četnici. Otac je bio u partizanima i na samom početku ustanka sudjelovao je u napadu na žandarmerijsku stanicu u Knežici. Kad je u lipnju 1942. počeo njemački i ustaški napad na Potkozarje s majkom i braćom ponovno se sklonio u zemunicu, koju su u rujnu ustaše otkrili zbog plača mlađeg brata. Zajedno s većinom stanovnika Potkozarja odveden je u logor Jasenovac gdje je stigao nakon mjesec dana pješačenja. U Jasenovcu je s majkom i braćom proveo tri mjeseca, a zatim je obitelj odvedena u Garešnicu gdje su Zdravko Macura, njegova majka i mlađi brat bili dodijeljeni obitelji Čičić i ondje radili kao besplatna radna snaga (stariji brat bio je dodijeljen drugoj obitelji).  U svoje rodno selo vratio se u jesen 1944. Otac se vratio kao partizan u proljeće 1945., kad se cijela obitelj preselila u Staru Pazovu u Vojvodini.