Zoran Pusić

"Moj direktni angažman oko politike počeo je kad je po direktnom Tuđmanovom zahtjevu promijenjeno ime Trgu žrtava fašizma u Zagrebu. Do tada je promijenjeno stotine i stotine imena ulica koje su imale bilo kakvu vezu sa NOB-om ili s ljudima iz narodnooslobodilačke borbe. To je vjerojatno bilo iz dva razloga: jedan je, ako se opredijelite za radikalni nacionalizam, onda nema baš... onda nemate baš veliki izbor, onda morate naći grupu na koju ćete usmjeriti strah većine. To je napravio Milošević, to je napravio poslije Tuđman. To rade uglavnom svi nacionalisti. I, mene podsjeća na obranu Göringa u Nürnbergu, koji je rekao... dovoljno je da narodu pokažete neku manjinu, na primjer, pacifiste, kao grupu koja ugrožava domovinu i koji nisu domoljubi i to da bi u narodu pobudili strah i napravili homogenizaciju. To funkcionira jednako u svakom narodu. I to se provelo."

"Dakle, moja možda prva politička, politički angažman, sa, ako nisam nešto zaboravio, sad, kad pomislim, mi je bio u organizaciji demonstracija protiv rata u Vijetnamu. Dakle, to je bilo... sjećam se da sam još na fakultetu napisao jednu pjesmu, izdavali smo na fakultetu tzv. Vertikalne novine. Ja sam napisao jednu pjesmu protiv rata u Vijetnamu. I onda smo organizirali demonstracije. Mirne, uvijek smo pokušavali da to, da pokažemo da se kroz demonstracije može, da je bitno se ponašati onako kako smatraš da bi se trebalo, a to je bez nasilja. Moj prijatelj, koji je u to doba studirao fiziku, a poslije prešao na filozofiju, Žarko Puhovski, kad smo bili demonstrirali ispred američke ambasade, američka ambasada je tada bila na Zrinjevcu, onda je on tumačio kako ako pravimo placate onda će to biti legalno samo onda ako kupimo biljeg od 50 dinara i onda je on kupovao biljege i na naše plakate, koji su glasili, danas Vijetnam, sutra cijeli svijet, dolazi kraj ratu itd., on je lijepio biljege na onim platanama. I to je sve bilo mirno. Poslije, kad je Grad organizirao demonstracije, to je bilo prilično divlje i ja sam opet bio tamo i vidio sam mlade ljude koji su kamenjem razbijali prozore na ambasadi. I onda sam rekao: "Pa zašto to radite?" A oni su rekli: "Pa zato što se smije." Tako da, to uvijek ima i lice i naličje."