U tajnosti šivala američke zastave
Nerina Rakić rođena je 16. travnja 1928. na Valdebeku u Puli. Završila je 5 razreda osnovne talijanske škole i 3 razreda Scuola di avviamento professionale. Otac joj je radio za vojsku (šivač), dok je majka bila domaćica. Za vrijeme talijanske i njemačke uprave nije spomenula nikakvu značajniju neugodnost. Istaknula je da na njezinu kućnu adresu nekoliko puta dolazila pošta za jednog talijanskog vojnika s kojem je i nakon rata poslala pismo da vidi kako je prošao kraj rata. Sa šesnaest godina dobila je zadatak da mora šiti američke zastave, a o dobivenom zadatku nije se pričalo uokolo. Istaknula je da su njezini doma podržavali antifašizam te da njezin otac i kasnije više volio čitati talijanskom, nego li na hrvatskom. Za vrijeme bombardiranja Pule nekoliko puta je bila u skloništu. Sjeća se da je Pula bila dosta porušena, pogotovo kod stare autobusne stanice, današnja Radićeva ulica, Kandlerova ulica. Istaknula je da su više bombardirali mjesta gdje se nalazila vojska i brodogradilište. Na Valdebeku nisu bombardirali, samo je jednom pala jedna granata koja je učinila veliku rupu. Kraj rata dočekali su ispred Arene očekujući dolazak partizana. No, dok su partizani ulazili u grad, 5. svibnja, još su se u gradu čule detonacije i pucnjava jer primirje nije bilo još potpisano. Ne sjeća se tko ih je zvao da idu na doček partizana ispred Arene kao niti odlazak partizana i dolazak Amerikanaca. Za vrijeme saveznika svaki je dan bila na demonstracijama. Bile su dvije grupe Talijani i drugi. Sjeća se da je došla žena (Maria Pasquinelli) iz Italije i ubila engleskog oficira.